Današnja Dalmacija sa svojom blagom mediteranskom klimom, lukama koje pružaju dobrodošlicu svakom tko uđe u njih i očaravajućim planinskim lancima koji je štite sa sjevera bila je u antičko doba puna rimskih kolonija. Jedna od njih bila je Salona koja je postala glavni grad rimske provincije Dalmacije u 9. stoljeću.
Danas je to grad Solin koji se nalazi na ušću rijeke Jadro na istočnoj strani Jadranske obale, nedaleko od Splita s čijom je poviješću Salona usko vezana.
Povijest
Povijest Salone seže do ca. 181. g. pr. n. e. kada je Ilirsko pleme Delmata naselilo područje koje se danas naziva Dalmacija (etimologija je prilično jasna). S invazijom rimske vojske 117. g. pr. n. e. koju je prevodio vojskovođa Kvint Cecilije Metel, Salona je postepeno pala pod rimsku vlast, sve dok nije u potpunosti osvojena 76. g. pr. n. e. nakon okončanja Trećeg dalmatinskog rata.
Oko 33. g. pr. n. e., za vrijeme vladavine rimskog cara Augusta, dobila je status punopravne rimske kolonije. Od tada nadalje, Rimljani su Salonu pretvorili u pravi rimski grad. Čak je postala administrativno središte rimske provincije Dalmacije.
Krajem 3. st., car Dioklecijan upravljao je ovom provincijom. Smatra se da je rođen u blizini Salone i da je odlučio sagraditi ljetnikovac/vojarnu u blizini baš iz tog razloga. I tako je u razdoblju od 295. do 305. g. u Splitu izgrađena Dioklecijanova palača. Salona je cvjetala kao važno kulturno i trgovačko središte sve do 7. St. kada je pala, ili u navali Avara i potom Slavena, ili pak postepeno u pošasti kuge.
Ostatak Salonitanaca pobjegao je ili na obližnje otoke ili, kao što se mogli pogoditi, u obližnju, dobro fortificiranu Dioklecijanovu palaču.
Ipak, Salona je kasnije u određenoj mjeri oživljena i danas uključuje brojne srednjovjekovne arheološke lokalitete. Mnogo antičkih ostataka je ostalo sačuvano, što nam omogućuje parcijalnu rekonstrukciju rasporeda ovog antičkog grada.
Gradski bedemi
Premda se misli da je Ilirsko naselje, koje se prvi put spominje 119. g. pr. n. e., također bilo opasano zidinama, većina zidina građena je za vrijeme Pax Romane koja je trajala od početka vladavine cara Augusta (27. g. pr. n. e.) i završila 180. G. sa smrću Marka Aurelija.
Tijekom ovog zlatnog doba Rimskog Carstva, grad se širio na istok i na zapad. Arheolozi danas smatraju da je Salona na svom vrhuncu imala oko 90 kula koje su je štitile od napada Germana, a sami bedemi su ukupno bili duljine 4 km.
Kule su doživjele preinake u 5. St. Za vrijeme vladavine Teodozija II. Opet, u 6. St., kvadratne kule su izmijenjene tako da su im dodani trokutni nastavi za dodatnu potporu i zaštitu grada. Bedemi najstarijeg dijela grada (urbs vetus) još su sačuvani zajedno s glavnim gradskim vratima zvana Porta Cesarea. Sa širenjem grada prema istoku i zapadu, razvio se urbs occidentalis (zapadni grad) i urbs orientalis (istočni grad), a zidine su stoga također rasle. Ovo je uzrokovalo gradnju dodatno bedema i kula tijekom 2. i 3. st. (Pogotovo za vrijeme Dioklecijanove vladavine), ali i brojnih drugih građevina.
Amfiteatar
Amfiteatar je bio jedna od tih građevina koje su podignute u sjeverozapadnom dijelu grada. Bio je povezan uz urbs vetus gradskim bedemom.
Premda je samo prvi kad do danas sačuvan, amfiteatar je imao 3 kata i mogao je smjestiti između 15.000 i 18.000 gledatelja koji bi nahrupili gledati gladijatorske borbe (barem do 5. st. Kada su bitke zabranjene diljem Carstva). Određeni napredni arhitektonski projekti omogućili su pokrivanje cijele arene nadstrešnicom koja je štitila sve unutar od jakog sunca ili kiše.
Krvava povijest amfiteatra nastavila se u srednji vijek. Za vrijeme Dioklecijanovog progona kršćana, amfiteatar se koristio za gubljenje kršćana, od kojih je znatan broj kasnije proglašen svecima. Ironično je da je jedan od njih upravo sv. Duje, zaštitnik grada Splita, kojem je posvećen zvonik koji su uzdiže iznad Dioklecijanovog mauzoleja (današnje splitske katedrale).
Terme
Kao u svakom značajnom rimskom gradu, Salona je imala terme to jest kupelji. Zapravo više njih. Velike terme su najbolje sačuvane od svih i također su bile izgrađene za vrijeme Dioklecijanove vladavine.
Kao što je bilo uobičajeno, Velike terme u bilo potpuno opremljene svlačionicom, sobom za masažu, vježbu, odmor, saunom, a sadržavale su tradicionalni frigidarij (hladnu kupelj), kaldarij (vruću kupelj) te brojne druge sobe koje su bile namijenjene zdravstvenoj njezi Salonitanaca.
Most s pet lukova
Kao sa svakim rimskim gradom, Salona je također imala dvije glavne ulice – Cardo i Decumanus. Osim što je omogućavao prijelaz preko Jadra, most s pet lukova bio je nastavak Decumanusa u istočni dio grada i bio je spona s Epetiumom (današnjim Stobrečem) koji je u to vrijeme bio važna luka.
Kako doći do Salone
Solin danas pokriva znatno veće područje nego što je to bio slučaj s antičkom Salonom. Arheološki lokalitet Salone nalazi se unutar Solina, samo 6 km udaljen od Splita. Ako ne uspijete naći smještaj u Solinu, imajte na umu da u Splitu postoji mnoštvo nekretnina i da je uistinu jako blizu.
Možete doći do lokaliteta autom. Postoji parking odmah na ulazu, ali također postoji nekoliko (neslužbenih) parkirnih mjesta sa suprotne strane, pokraj amfiteatra. Ako stižete autobusom, trebali biste hvatati autobus br. 1 na Trgu Gaje Bulata u Splitu. On će Vas odvesti ravno do glavnog ulaza u Salonu. Također možete do Salone stići iz Trogira koji je udaljen samo 20-ak minuta autobusom, a još manje ako idete autom.
Predlažemo da uđete kroz glavni (sjeverni) ulaz jer ćete tada imati priliku ući kroz Tusculum. Njega je 1898. godine izgradio cijenjeni arheolog, Don Frane Bulić, koji je svoju karijeru i život posvetio istraživanju Salone. Tusculum je bio njegova istraživačka baza, a iz perspektive arhitekture i hortikulture je prekrasan primjer baštine!
Šibenik
Šibenik
